Svijet umjetnosti i inspiracija

Freska je jedna od najznačajnijih tehnika zidnog slikarstva u povijesti umjetnosti. Iako se najčešće povezuje s umjetničkom renesansom, freska se koristila tisućama godina prije toga. Danas je nadahnuće kako starim majstorima, tako i suvremenim umjetnicima.

Nastale slikanjem izravno na žbuku, freske nude trajnost kakva se ne nalazi u svim oblicima umjetnosti. Nije iznenađujuće da muralisti upravo zato preferiraju ovu tehniku. To dokazuju i dobro očuvana remek-djela, uključujući zidove Pompeja ili renesansnog umjetnika Michelangela i njegov svjetski poznat strop Sikstinske kapele.

Što je freska?

Freska je vrsta slikarstva kod koje se slika bojom na zid ili strop prostorije i to nanošenjem pigmenta na intonaco (najgornji sloj žbuke). Talijanska riječ fresco znači „svjež“, jer pravo intonaco ispod freske mora biti vlažno pri nanošenju boja. Riječ je, dakle, o izravnom nanošenju pigmenta na vlažnu žbuku, što uzrokuje dugovječnost boja i same slike.

Vrste fresaka

Postoje tri uobičajene vrste fresaka: buon (prava), secco (suha) i mezzo (srednja).

Pri slikanju buon freske („prave freske“) umjetnik radi izravno na vlažnoj žbuci. Zbog prirodne ljepljivosti intonaca, korišteni pigment ne mora sadržavati nikakav vezivni medij koji povezuje boju i zid. Umjesto toga, može se jednostavno pomiješati samo s vodom.

Nasuprot tome, secco („suha freska“) koristi suhu žbuku kao platno. Kako bi se boje zadržale na zidu, potrebno je pomiješati korištene pigmente s vezivnim medijem, poput ljepila ili žumanjka.

Mezzo („srednja freska“) slika se na gotovo suhom do polusuhom intonacu. Tijekom renesanse ovaj je tip freske postao široko korišten i u popularnosti je na kraju nadmašio i buon fresku.

Umjetnici pri slikanju freske koriste ručno izrađene boje. Sastoje se od mineralnih pigmenata koji se dobivaju iz zemlje. Ti pigmenti najviše odolijevaju alkalnom djelovanju vapna, koje brzo uništava zasićenost i jasnoću boja. Pigmenti se miješaju s destiliranom vodom i čuvaju u uglavnom staklenim posudama.

Od kistova se koriste sve vrste vlakana, no najčešće tvrđe životinjske dlake. Okruglost ili plosnatost kistova ovisi o dijelovima i vrsti freske. Pripazite na vrlo mekane kistove koji mogu ispadati i ostavljati neželjena vlakna u vašoj freski.

Danas smo približili dio teorije, saželi glavne vrste fresaka i objasnili što freska zapravo jest. Sljedeći put ćemo zaroniti u povijest ove vrste slikarstva i govoriti o najpoznatijim freskama iz svijeta umjetnosti.

S radošću,

Sabína